Kako komentirate Reformsku agendu, da li ste zadovoljni prijedlogom ekonomskih reformi?
– Posljednjih nekoliko mjeseci medijima dominira pojam reformska agenda te je, svakako i tema većine poslovno-političkih debata u Bosni i Hercegovini pa i šire. Što je to reformska agenda? Pojednostavljeno, reformska agenda za BiH u razdoblju 2015-2018 je popis aktivnosti koje trebaju provesti sve razine vlasti, kako bi se izvršila reforma u području javnih financija, poslovne klime i konkurentnosti, tržišta rada, reforme socijalne zaštite i mirovina, vladavine prava i dobrog upravljanja, te reforme javne uprave. Za provedbu agende, Vlada FBIH je izradila akcijski plan koji sadrži 61 preciziranu aktivnost s definiranim nositeljima aktivnosti i rokovima izvršenja. U dosadašnjem radu, Vlada FBiH uspijeva održavati zacrtani ritam aktivnosti i već sada se u proceduri nalaze značajni novi zakoni. Vrijeme će pokazati koliko su ti zakoni uistinu reformski a koliko samo nužne izmjene radi ispunjavanja formalnih uvjeta pred međunarodnim kreditorima.
Konačno kao zaključak, možemo reći da je reformska agenda minimum promjena postojećeg stanja u zemlji koji se mora provesti kako bi se investicijski i uopće poslovni ambijent poboljšao, te kao rezultat toga povećale investicije, zapošljavanje, izvoz, domaća potrošnja i općenito stvorile pretpostavke za ekonomsko blagostanje i bolji standard stanovništva. Mislim da je ova Vlada, s obzirom na to da je svjesna stanja u kojem se BiH nalazi, iskazala dozu hrabrosti, uz neospornu kompetentnost, da se prihvati zacrtanih reformi kako bi promijenila dosadašnju politiku status quo i krenula praviti bolji i učinkovitiji poslovni ambijent. Stoga joj zasigurno treba dati priliku i podržati je u njenoj opredijeljenosti za reforme u predstojećem mandatnom periodu.
Kako će se reforme odraziti na poslovnu klimu u FBiH?
– Poslovna klima ili ambijent za poslovanje podrazumijeva makroekonomski, pravni i politički okvir koji stranim i domaćim kompanijama omogućava da posluju i ostvaruju profit u nekoj zemlji. Dobra investicijska klima je ključni faktor strategije jedne zemlje da stimulira ekonomski rast, koji generira više radnih mjesta i bolji životni standard stanovništva. Nema ekonomskog rasta bez investicija, a kad je riječ o slabo razvijenim ekonomijama to znači bez stranih investicija kapitala koji dolazi iz razvijenijih ekonomija. Politička stabilnost, kao jedan od ključnih elemenata stimulativnog poslovnog ambijenta, u Bosni i Hercegovini teško da će ikada biti osigurana u onoj mjeri u kojoj je poželjno da bi bila privlačna značajnim investitorima.
Jedan od temeljnih faktora političke stabilnosti jeste zakonska regulativa. Česte promjene zakona, bez obzira koliko poželjne i kvalitetne bile, umanjuju mogućnost investitora da dugoročno planiraju svoje poslovanje. Stoga sve ove nove zakone i izmjene postojećih zakona koje se provode ili planiraju kroz reformsku agendu, treba temeljito pripremiti kako bi bili kvalitetni i dovoljno moderni i precizni i kao takvi što dulje ostali nepromijenjeni.
Što kažu gospodarstvenici? Vjeruju li oni da će se uspješno provesti ekonomske reforme?
– Iako unutar poslovne zajednice velika većina smatra kako su reforme potrebne te daju potporu Vladi, postoji doza skeptičnosti koja je rezultat dosadašnjih lažnih obećanja nekih Vlada u proteklim mandatima. Međutim, postoji i jedan, ruku na srce, manji broj gospodarstvenika koji ne podržavaju reformsku agendu. Mislim da razlog ovome treba tražiti u nedovoljnoj informiranosti ovih subjekata. Ovdje ponovo vidim veliku ulogu Gospodarske/Privredne komore FBiH koja je kroz svoja granska udruženja već sama napravila nekoliko edukacijskih seminara na teme pojedinih zakonskih rješenja. Ovom prilikom pozivam sve aktere gospodarskog života Federacije BiH, od Vlade preko Udruga poslodavaca do samih gospodarskih subjekata da iskoriste institut Komore kao platformu za pravilnu artikulaciju potreba, želja i namjera svih navedenih dionika gospodarskog života.
Po vama, koji su to problemi u gospodarstvu koje Vlada FBiH mora urgentno riješiti?
– Pored seta zakona koje je Vlada FBiH usvojila kada je u pitanju oblast koja se odnosi na poslovnu klimu i konkurentnost kao što su Zakonu o izravnim stranim ulaganjima, Zakon o platnom prometu, Zakonu o radu, Zakonu o gospodarskim društvima, Zakonu o porezu na dobit, programu javnih investicija, potrebno je pozornost skrenuti na nešto što se zove ekonomska politika. Ako mi dopustite, poradi važnosti ove teme, moram reći nekoliko važnih napomena.
Logično je kako svaka zemlja teži koncipirati vlastitu ekonomsku politiku sukladno unutarnjim snagama i slabostima, te vanjskim prilikama i prijetnjama. Međutim, postoje nacionalne ekonomije koje zbog raznih subjektivnih, ali i objektivnih okolnosti to nisu u stanju same napraviti, Jedna od takvih je i Bosna i Hercegovina – zemlja koja je opterećena različitim poslije ratnim socio-ekonomskim i političkim problemima te prijeratnim pokušajem tranzicije iz netržišne u tržišnu ekonomiju. Daytonskim mirovnim sporazumom BiH dobiva ekonomsku politiku na načelima Washingtonskog konsenzusa kao ekonomske doktrine ili skupa mjera ekonomske politike koju je izvorno kreirao John Williamson.
Međutim, većina mjera programa Washingtonskog konsenzusa kao što su direktna strana ulaganja (FDI), liberalizacija ekonomskih odnosa s inozemstvom, uloga malih i srednjih poduzeća, pokazala su se neprimjenjivim u tranzicijskim zemljama, a očigledan primjer je BiH.
Liberalizacija ekonomskih odnosa s inozemstvom odgovara zemljama pune zaposlenosti koje kroz međusobnu razmjenu povećavaju izvoz i proizvodnost. Ona bi trebala biti prilagođena razlikama gospodarske konkurencije i razvijenosti zemalja u razmjeni. Ako je liberalizacija vanjske trgovine pretjerana ona dovodi do sputavanja razvoja nedovoljno razvijenih industrija zemalja u tranziciji te smanjuje i onako, već nizak dohodak. Isto tako, smanjenje prihoda od carinskih davanja, uslijed liberalizacije, dovodi do smanjenja dijela prihodovne strane državnog proračuna namijenjenog investiranju u gospodarstvo.
Kada se govori o ulozi malog i srednjeg poduzetništva u zemljama kao što je BiH, a i svim tranzicijskim zemljama, statistički im podaci EU ni ovdje ne idu u korist. Od preko 21 milijun registriranih poduzeća u EU udio malog i srednjeg poduzetništva je 99%, sa 58% sudjelovanja u GDP-u i 67% ukupne EU zaposlenosti, a velika poduzeća sa 1% daju 42% udjele u GDP-u i 33% zaposlenosti. Evidentno je kako su upravo velika poduzeća generator gospodarstva i njegovog razvoja, dok mala i srednja poduzeća ovise i čine dio proizvodnog lanca velikih poduzeća. Stoga postavka Washingtonskog konsenzusa o usitnjavanju krupnih poduzeća u zemljama tranzicije nije opravdana. Uloga FDI kao generatora ekonomskog razvoja zemalja u tranziciji, a i u BiH, vrlo je upitna iz nekoliko razloga.
Glavna determinanta FDI jeste veličina tržišta. S obzirom da su tranzicijske zemlje u pravilu mala tržišta opterećena i sa drugim neekonomskim problemima kao takva uopće nisu interesantna značajnijem prilivu FDI, tako i BiH sa prevelikom administracijom i usitnjenim tržištem zasigurno nije niti će u bližoj budućnosti privlačiti značajniji FDI. Na koncu, sve ovo bi mogli rezimirati u izazove BiH ekonomije među kojima možemo detektirati one najuočljivije. Potrebno je nastaviti sa ubrzanim aktivnostima u gradnji cestovne infrastrukture. Za povećanje stranih investicija neophodno je poboljšanje poslovne klime, pojednostavljenje poreskog sistema, te kredibilan konačan plan privatizacije.
Za smanjenje nezaposlenosti također je neophodno poboljšanje poslovne klime. U cilju poboljšanja poslovne klime, neophodno je smanjiti poresko opterećenje (poreze i doprinose) na radnu snagu, generalno pojednostaviti poreze i procese za plaćanje poreza. Iako je ukupan javni dug BiH i dalje na umjerenoj razini, zabilježio je snažan rast u periodu od 2008. godine pa sve do danas. Konačno, osnovni problem je nedostatak kvalitetne koordinacije makroekonomskih i fiskalnih politika u BiH.
Da li je aranžman s MMF i Svjetskom bankom dužničko ropstvo ili prilika za nove investicije?
– Na Vaše pitanje probat ću odgovoriti na sljedeći način. Jasno je kako je gospodarske globalizacija lokomotiva svih globalizacijskih procesa. Ona kao takva podrazumijeva gospodarsku denacionalizaciju, naravno, bez namjere da dovede do kraha nacionalnih gospodarstava. Naprotiv, gospodarska globalizacija potiče nacionalne ekonomije da krenu van svojih državnih granica. Svi oni koji se nalaze u vlaku koji predvodi lokomotiva zvana gospodarska globalizacija nemaju konkurenciju. Jednostavno rečeno, danas još uvijek neoliberalizam nema konkurenciju i kroz svoje institucije, od kojih su neke od najznačajnijih MMF i Svjetska banka, dominiraju našim planetom. Bosna i Hercegovina kao jedno od najslabijih gospodarstava Europe, pa i Svijeta, jednostavno, još uvijek, treba ruku vodilju globalnih igrača. Stoga, kada govorimo o dužničkom ropstvu ili prilici, kada je u pitanju odnos MMF-a i Svjetske banke s jedne i Bosne i Hercegovine s druge strane osobno i nedvojbeno se stavljam na stranu prilike, ali prilike koje naše Vlade trebaju pametno iskoristiti.
Da li ste vi zadovoljni prijedlogom zakona o radu?
– Već u drugom polugodištu prošle godine digla se „velika buka“ oko prijedloga Zakona o radu. On je na svojevrstan način bio „lakmus papir“ za provođenje mjera reformske agende. Ja sam i tada, na jednoj od prvih press konferencija koju je Udruga poslodavaca upriličila u zgradi Komore u Sarajevu, uz temeljitu analizu prijedloga ovog Zakona, u ime Gospodarske/Privredne komore podržao ponuđeni prijedlog i komentirajući ga rekao da Zakon nije idealan ali da je bolji od postojećeg i kao živo tkivo vremenom će evoluirati u bolje rješenje. Pozvao sam sve gospodarske subjekte da ga podrže kako bi Vladi pomogli na samom startu, bolje rečeno u pripremi za reformsku agendu. Tada sam naglasio, a i danas sam na tom stajalištu, da oni koji su bili protiv ovog prijedloga nisu niti pročitali prijedlog nego su se samo po inerciji svrstali na političku stranu koja je sada a i tada bila u opoziciji. Prijedlog zakona je zbog proceduralnih razloga njegova usvajanja u Parlamentu, vraćen u ponovnu proceduru, ali , naglašavam, isključivo iz proceduralnih razloga. Zadovoljan sam sa prijedlogom Zakona, ali sam isto tako uvjeren da Zakon može biti još bolji i da će to u dogledno vrijeme i biti.
Izvor: http://dnevni-list.ba/web1/reformska-agenda-je-minimum-koji-moramo-provesti-za-promjenu-postojeceg-stanja-u-zemlji/