Prema podacima Agencije za rad i zapošljavanje BiH, krajem prošle godine u cijeloj državi je bilo registrovano 537.568 nezaposlenih osoba, među kojima najviše radnika sa završenom srednjom školom. Gledano prema njihovoj kvalifikacijskoj strukturi, najveći broj nezaposlenih ima VKV i KV kvalifikacije – njih 184.398, bez posla je 148.538 osoba sa srednjom stručnom spremom, te još 142.374 radnika sa završenom osnovnom školom.
Iako su zavodi za zapošljavanje, uz podršku međunarodne zajednice, proteklih godina provodili projekte prekvalifikacije i dokvalifikacije radne snage, a naročito radnika koji su ostali bez posla u propalim preduzećima, činjenica je da na tržištu radne snage još postoji problem neusklađenosti ponude i potražnje za kvalifikovanom radnom snagom, što ograničava mogućnosti razvoja.
Predstavnici Vijeća ministara BiH i entitetskih vlada koji su potpisali Reformsku agendu, obavezali su se da će u narednom periodu donijeti konkretne mjere kako bi se povećao broj zaposlenih – od značajnog smanjena troškova rada, do reforme obrazovnog sistema. Postoje, međutim, i primjeri nezaposlenih osoba koji su se samoinicijativno prekvalifikovali i sebi našli novi posao.
PROIZVODNJA ZDRAVE HRANE
U narednih mjesec dana Mirza Hodžić iz Sarajeva krenut će prema naselju Ušivak, živopisnom selu na obroncima planine Igman u općini Hadžići, gdje je njegova porodica svojevremeno kupila imanje i izgradila vikendicu. Hodžić, međutim, ne odlazi na odmor, nego da radi, jer će njegovo improvizirano seosko gazdinstvo vrlo brzo biti pretvoreno u mini-farmu za ekološki uzgoj pilića, eksperimentalni projekat koji je pokrenula kompanija „Brojler“ iz Sarajeva. Predstavnici „Brojlera“, sa kojima je Mirza Hodžić započeo saradnju prije dvije godine, isporučit će mu piliće i hranu, a njegov je zadatak da ih čuva i uzgaja narednih 60 dana, dok ne budu spremni za klanje.
„Dogovorili smo se da ću, čim to dozvole vremenske prilike, preuzeti prvi tonus od 1.500 pilića, a za desetak dana isto toliko, ukupno 3.000. Napravio sam objekat za njihov smještaj, ali će pilići po cijeli dan biti na livadi, da se hrane prirodno, u čistom seoskom okruženju. Kada budu spremni za obradu, po njih će doći kamioni, nakon čega preuzimam novi tonus. I tako sve do jeseni“, objašnjava Mirza Hodžić.
Hodžić se ranije bavio privatnim poduzetništvom, bio je vlasnik trgovine i pržionice kafe, ali je odlučio da promijeni zanimanje. Za razliku od armije nezaposlenih mladih ljudi koji i ne pokušavaju da se okušaju na drugim poljima, Mirzi Hodžiću nije problem da, iako se bliži 50-tim godinama, period od proljeća do jeseni provede na selu, baveći se uzgojem pilića. O peradarstvu, priznaje, ranije nije ništa znao ali se, dodaje u šali, začas prekvalifikovao.
„Posao je lagan, važno je samo paziti da piliće ne napadnu divlje zvijeri i da su zdravi. Zarada je pristojna, radim od proljeća do jeseni, a zimi odmaram. Vlasnik brine o dostavi hrane, o veterinarskoj usluzi ako je potrebna, a na kraju za svako pile koje isporučim plati dogovorenu cijenu, dovoljno za solidan život“, dodaje Hodžić, napominjući kako se iskreno nada da će projekat ekološkog uzgoja piladi uspjeti.
GLAVNO ZANIMANJE ILI DOPUNSKA DJELATNOST
Direktor firme „Brojler“ Zlatan Ivanović objašnjava da je ekološki uzgoj pilića započeo prije nekoliko godina, kada je nekolicini radnika, koji su zaposleni u njegovoj kompaniji a žive na selu, podijelio piliće.
„Probali smo i vidjeli da se meso razlikuje od industrijske proizvodnje, da ima drugačiji i okus i miris. Tako smo odlučili da ozbiljnije krenemo s uzgojem domaćih koka, ali i da testiramo tržište, odnosno, kupce. U tom se periodu nismo oglašavali u medijima, nismo imali reklame, eko- piliće smo nudili samo u našim trgovinama“, kaže Ivanović i dodaje da su kupci ubrzo sami počeli tražiti ekološki uzgojene piliće, jer su prepoznali kvalitet proizvoda.
Osim kooperanata kojima je pružena mogućnost da rade na svojim imanjima, bez obzira da li su se opredijelili da im uzgoj eko-pilića bude jedino zanimanje ili solidan izvor dodatnih prihoda, firma Brojler zapošljava još 250 radnika- u proizvodnji i preradi mesa, transportu i trgovini. Imaju 40 kooperanata u cijeloj BiH, od Blažuja kod Sarajeva, do Srpca i Bosanskog Šamca, koji se bave intenzivnim tovom pilića.
KONKURS ZA NOVE RADNIKE
„Zapošljavamo nove ljude, kod nas je konkurs otvoren, najviše za radnike u klaonici. Pošto se posao širi, imamo potrebu za novim radnicima, naročito u proizvodnji i preradi. Za sada proizvodimo onoliko koliko možemo prodati, ali moram reći da radimo sa 120 posto kapaciteta i da smo premašili svoje mogućnosti“, ističe direktor Zlatan Ivanović.
U Reformskoj agendi koju su prihvatile vlasti u BiH se, između ostalog, upozorava da održivi rast privrede podrazumijeva i bolju iskorištenost potencijala radne snage. Mirza Hodžić je svojim primjerom pokazao da se uz malo dobre volje i truda može naći posao i izvan svoje struke. Direktor Brojlera Zlatan Ivanović, iako po profesiji veterinar, uspio je da kompaniju koju je osnovao 1989. u Bosanskom Šamcu ponovo pokrene deset godina kasnije. Iz skromne firme u kojoj je tada bilo trinaest uposlenika, a klaonica imala kapacitet oko 1.000 pilića dnevno, izrasla je jedna od najsavremenijih i najuspješnijih domaćih prehrambenih kompanija, koja će krajem godine imati 350 radnika.
Prema važećim zakonima, firma Brojler nema pravo na korištenje poljoprivrednih poticaja, ali bi se svakako morali naći na popisu korisnika subvencija za zapošljavanje, što je, također, jedna od mjera na koje se Vlada Federacije BiH obavezala u cilju povećanja broja zaposlenih u realnom sektoru.