Njihov program je od početka bio psiho-socijalni u cilju rehabilitacije i pomoći, smanjenje siromaštva, edukacije i prevencije.
U vihoru rata u kojem se Bosna i Hercegovina i njeno stanovništvo našlo početkom 1992. godine, grupa žena iz Banja Luke udružile su se u namjeri da pomognu ugroženim sugrađanima, ali i ljudima koji su kao izbjeglice pristizale u ovaj grad.
Njihov program je od početka bio psiho-socijalni u cilju rehabilitacije i pomoći, smanjenje siromaštva, edikacije i prevencije.
Galina Marjanović, osnivač i predsjednica humanitarnog udruženja “Duga” u razgovoru za Buka magazin upoznala nas je sa radom ove organizacije koja djeluje 25 godina.
NVO sektor je poluga pomoći
“Mi, prije svega, kao svaka nevladina organizacija (NVO) pomažemo institucijama države, ali oni toga nisu svjesni, najvjerovatnije zbog ostataka starog mišljenja iz socijalističkog vremena gdje je država sve rješavala. U današnje vrijeme istinski kvalitetne NVO organizacije mogu puno doprinijeti rješavanju problema i poboljšavanju standarda građana. Naša i slične organizacije fleksibilno reagujemo na konkretan problem određene grupacije ljudi, dok je država zbog zakonskih procedura ponekad i prespora”, rekla je Marjanović.
Pomažući izbjeglicama 1992. godine sa svojim kolegicama psiholozima, Galina, koja je po struci defektolog, brzo je uvidjela da u opštem haosu treba da se pronađe način kako bi se ušlo u određeni problem jedne osobe i dala prilika da čovjek iskaže ono što ga tišti.
“Shvatila sam da treba popričati sa ljudima, dati im identitet i pustiti ih da ispičaju svoj problem. U to vrijeme mi i nismo shvatale da naša aktvnost spada u NVO sektor i da se to zove civilno društvo”, objasnila je predjesnica udruženja i dodala da su prioritet bile najugroženije kategorije: djeca, starci, trudnice, bolesni ljudi.
U periodu od desetak godina Galina kaže da je poslušala životnu priču najmanje 10.000 ljudi.
Kroz druženje sa socijalno ugroženim ženama “Dugine” aktivistice su otkrivale njihova znanja, pa su organizovale sekcije tkanja, šivenja, pletenja i drugih vještina. Žene su uspjevale da se rehabilituju radom i on im je pomogao u socijalizaciji. Pošto se radilo o kvalitetnim proizvodima žene su dobijale i materjalnu korist. Danas udruženje broji oko 60 aktivnih članica, a postoje i spoljnje saradnice udruženja.
“U početku smo radili na terenu po izbjegličkim centrima, a kasnije, kada smo 1998. godine od grada dobile objekat na korištenje, udruženje je imalo svoju radionicu gdje su žene mogle da rade svoje rukotovorine. Nakon registrovanja udruženja 1995. godine završile smo razne seminare vezane za nevladin sektor i uspješno završili na stotine projekata”, naglašava Galina.
Društvena korisnost ogromna, ali za grad “nedovoljna”
Radovi žena udruženja “Duga” su izlagani po raznim manifestacijama i izložbama kako u BiH tako i u Evropi, pa i u nekim dalekim Azijskim zemljama. Udruženje sarađuje i za drugim organizaciama, a od 2001. dobile su i svoj prodajni objekat u centru grada.
“Prodajni prostor smo dobile od grada Banjaluke. Ovdje možemo da prodajmo svoje rukotvorine. Na taj način korist imaju i žene koje izrađuju proizvode, ali i udruženje koje dobija sredstva sa kojim pokrećemo razne humanitarne akcije”, rekla je Galina.
Međutim, udruženje trenutno ima duga oko 22.000 KM, jer je obavezno da izdvaja sredstva za PDV u svrhu korištenje prodajnog prostora, iako u ugovoru o korištenju ne piše kolika je cifra po čijem osnovu se PDV obračunava.
Od 2014. godine prodajni objekat je postao i glavna prostorija organizacije, jer su iz prostorija koje su na korištenje dobile od grada 1998. godine, uz potpis i odobrenje tadašnjeg gradonačelnika Davidovića, žene udruženja “Duga” morale da izađu, a delažirane su uz prisustvo policije. Prostorije koje su im dodjeljene nalaze se pored fabrike duhana, a obrazloženje, po kojem su bukvalno izbačene iz njih, jeste da objekat koje su koristile pripada vrtiću. Prije dvadeset godinu tu jeste bio vrtić, međutim prostorije se ni tri godine nakon deložacije ne koriste ni u kakve svrhe, a postoje indicije da će se objekat rušiti i da već postoje investitori koji će na toj atraktivnoj lokaciji napraviti gradilište.
“Mi većinu stvari koje su nam izbacili ni dan danas ne koristimo, jer materijalima i raznim stvarima koje su nam premjestili u skladište nemamo pristup”, objasnila je predsjednica udruženja i dodala da se nada da će grad Banjaluka i novi gradonačelnik Igor Radojičić imati sluha da njihovom udruženju napokon dodijeli prostorije koje će im služiti kao radionice i gdje će neometano moći da nastave sa svojim aktivnostima.
“Duga” i socijalno preduzetništvo
Iako se udruženje nalazi u nezavidnom položaju ono je nastavilo da radi na svojim projektima i da privlači sve više mladih aktivistica. Jedna od njih je i Marina Palija, koja vodi klub mladih udruženja “Duga”.
“Klub je osnovan prije tri godine i čini ga dvadesetak djevojaka. Mi smo se angažovale na razne načine. Neke su tu u udruženju još od dana kada su kao djeca uz pokroviteljstvo humanitarnih organizacija putovale u Grčku, a neke smo preko svojih majki, koje su članice udruženja, dolazile u organizaciju a kasnije i same postale njene članice”, kazala je Marina.
Osnovni cilj ovog kluba je da mlade aktivistice pomognu svojim starijim kolegicama u vođenju udruženja, a angažovane su na način da organizuju razne seminare vezane za učenje stranih jezika, rada na računaru, kurseva za rad na šivaćim mašinama, pletenju, vezenju i slično. Važno je istaći da su članice kluba volonteri.
“Mi želimo među mlađom populacijom da promovišemo tradicionalne vrijednosti koje ne želimo da budu na margini. Isto tako pomažemo i djevojkama koje su iz ranjivih socijalnih kategorija da nauče neke vještine koje im mogu pomoći da se zaposle”, rekla je mlada aktivistica.
Marina je studentica ekonomije i angažovana je od strane udruženja “Duga” u edukaciji vezanoj za poslovanje i socijalno preuzetništvo.
“Riječ je o pristupnim fondovima Evropske unije kojima oni obezbjeđuju sredstva za određene projekte i potrebno je da se sastavi biznis plan po kojem bi oni dodjelili sredstva”, ističe Marina.
Ona objašnjava da “Centru za promociju civilnog društva”, osnovan u Sarajevu, pokušava da edukuje ativiste NVO sektora da pokrenu projekte vezane za socijalno preduzetništvo. Osim u Bosni i Hercegovini slični centri su osnovani i u regionalnim zemljama Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji i Turskoj, a između ovih zemalja je uspostavljena saradnja i podrška vezana za socijalno preduzetništvo.
“Centar je raspisao pozive svim nevladinim organizacijama da im se dostavi dokumentacija vezana za rad udruženja. Među dvadeset BiH organizacija, iz raznih oblasti, na konkursu je prošlo i naše udruženje. Konkretno kroz ono što mi prolazimo je pet modula gdje se obučavamo kako izgraditi biznis plan, kako privući investitore da odobre sredstva i zbog toga je potrebno imati uvid u organizovanje poslovanja i do detalja znati šta je sve potrebno da bi se poslovanje i ostvarilo”, pojasnila je Marina.
Velika prepreka jeste što Bosna i Hercegovina još uvijek nema zakon o socijalnom preduzetnoštvu. Ipak, to ne spriječava udruženja ove države da se bave ovom djelatnošću i da imaju svoje ciljeve. Mlada aktivistica nakon obuke ima u planu da od udruženja “Duga” stvori jednu ozbiljnu organizaciju koja će se u isto vrijene baviti i socijalnim poslovanjem i humanitarnim radom.
“Nadam se da će naše udruženje biti među onih deset koje će nakon seminara od strane donaora dobiti sredstva sa kojim ćemo moći pokrenuti svoje poslovanje. Mi želimo da proširimo svoju proizvodnju, da uvedemo neke nove proizvodne linije i da od svog proizvoda napravimo brend.
Sredstva ćemo uložiti u nove mašine i na sve načine se truditi da proširimo poslovanje kako bi došli do finansija. Na taj način naše udruženje će biti samoodrživo, članice udruženja će imati mogućnost zaposlenja, a društvena zajednica će imati koristi od nas jer ćemo zarađenim sredstvima moći da organizujemo što više humanitarnih akcija”, rekla je na kraju Marina.
Preuzeto sa: 6yka.com