“Mislim da se uz upornost, trud, rad i disciplinu mnogo toga može uraditi i postići. Teško ćemo to uspjeti ukoliko dane provodimo odlazeći sa kafe na kafu, ustajući u 13h poslije podne ili sjedeći i samo kukajući. Od nas samih zavisi i naša budućnost. Šta drugo reći osim da je život teška i svakodnevna borba“, kaže Amila.
„Nije nikakva tajna da je kod nas život jako težak ukoliko niste uposlenik jedne od državnih institucija. Nažalost, takva radna mjesta ne možemo svi očekivati i ne možemo samo sjediti da nam nešto ‘padne’ u krilo. Mislim da je velika šteta da veliki broj ljudi koji posjeduje zemlju, sjedi kod kuće i ne radi ništa. Mislim da se uz upornost, trud, rad i disciplinu mnogo toga može uraditi i postići. Teško ćemo to uspjeti ukoliko dane provodimo odlazeći sa kafe na kafu, ustajući u 13h poslije podne ili sjedeći i samo kukajući. Od nas samih zavisi i naša budućnost. Šta drugo reći osim da je život teška i svakodnevna borba“.
Ovako svoju životnu priču za Buku počinje mlada Sarajka Amila Sjerotanović, koja je sa samo 22 godine uspjela dobiti podsticajna sredstva Službe za zapošljavanje Kantona Sarajevo i osnovati vlastitu firmu. Te 2008. godine, dok je još uvijek bila studentica na odsjeku za biljnu proizvodnju Poljoprivrednog fakulteta u Sarajevu, odlučila je iskoristiti znanje o ljekovitom bilju, koje se u njenoj porodici proučava skoro dvadeset godina, i osnovati firmu Ljekobilje Amila. Danas, osam godina kasnije, ovo je uspješna firma koja u svojoj ponudi ima više od sedam stotina proizvoda na biljnoj bazi.
„Odlučila sam pratiti majkine stope i nastaviti ono što ona već jako dugo radi sa mnogo ljubavi. Naime, naši proizvodi na tržištu postoje već više od 22 godine, a firma je registrovana od 2008. godine. Možemo sa pravom reći da smo uspjeli, jer je sve veći broj zadovoljnih korisnika koji tu ‘mrežu’ proširuju sve više i više. Naravno, u samom početku vjerovale smo u uspjeh, jer uz održavanje i podizanje kvaliteta on je neminovan“, kaže za naš portal Amila, čija kompanija ima sjedište na području između Kiseljaka i Visokog.
Do ljekovitog bilja koje koriste za proizvodnju raznovrsnih proizvoda dolaze na više načina. Jedan značajan dio sami uzgajaju, drugi skupljaju po našim planinama, od Bjelašnice, Veleža do područja Prokoškog jezera, a imaju i kooperante od kojih otkupljuju, te ljude koje angažuju da im beru ljekovito bilje.
Iako na prvi pogled sve izgleda jednostavno, Amila nam kaže da je bavljenje ovim poslom jako dinamično i da pored branja ljekovitog bilja, donošenja u proizvodnju, sortiranja, pripreme za sušenje, još je mnogo toga što se svakodnevno treba uraditi. Upravo je ovaj posao i zavoljela jer nijedan dan nije isti, a i boravak u prirodi je ono što nema cijenu.
Na pitanje kako izgleda proces nakon branja ljekobilja, pa sve do gotovog proizvoda, Amila naglašava da sve zavisi od svrhe u koju se neka biljka sakuplja.
„Primjera radi, kantarion se poslije branja donosi u proizvodnju, nakon čega odvajamo određene količine za različite svrhe. Jedan dio će biti pripremljen za sušenje, a zatim za kondenziranje, drugi dio za proces proizvodnje hladno cijeđenog ulja, a treći za destilaciju. Od tih podjela će na kraju zavisiti i konačan proizvod, odnosno da li će to biti pakovanja monokomponentnog čaja, mehlem ili krema, upakovano hladno cijeđeno ulje ili pak nešto drugo“, pojašnjava naša sagovornica.
Napominje i da se građani sve više okreću prirodi, te samim tim sve više cijene ljekovito bilje i proizvode od njega. Često se odlučuju napraviti i nešto svoje, jer danas nije teško doći do informacija šta se i u kom obliku stavlja u određene proizvode.
Što se tiče podrške državnih institucija malim i porodičnim preduzećima, ona po pravilu obično izostaje.
„Samo sam jednom, prije osam godina, dobila sredstva za samozapošljavanje i od tada se nikad nisam nikome obratila, a nije me niko ni pitao da li nam šta treba da se unaprijedimo. Sami smo svoji sponzori u svemu što radimo. Sve što podignemo na viši nivo rezultat je našeg teškog rada i truda, i naravno naših korisnika koji nam ukazuju povjerenje“, priča Amila.
Vjeruje da bi za unaprijeđenje domaće proizvodnju, a posebno malih porodičnih firma, država mnogo mogla učiniti kroz određene projekte.
„Po meni su projekti za poboljšavanje situacije u poljoprivredi jako dobra zamisao. Međutim, ja bih sprovodila mnogo više kontrole nad novcem koji se utroši od tih sredstava. Nakon praćenja rada ljudi koji koriste ta sredstva, ponudila bih im dodatnu podršku ukoliko su prethodna sredstva ulagana na pravi način. Kod nas to uglavnom nije slučaj“, objašnjava mlada preduzetnica i otkriva nam da Ljekobilje Amila trenutno radi na proširenju proizvoda za njegu lica i tijela na bazi ljekovitog bilja, kao i na šarolikoj ponudi biljnih hidrolata, koji će postepeno zamijeniti upotrebu čajeva u suhom stanju.
Preuzeto sa: 6yka.com