admin – Reformska Agenda

Banjalučanka uzgaja egzotično voće i povrće: BiH bi mogla biti bašta za cijelu Evropu

Što egzotičnije, to bolje…

Banjalučanka Milka Tamamović godinama se bavi uzgojem organskog egzotičnog voća i povrća koje uspijeva na našem području. Njene proizvode možete naći na Facebooku pod imenom “Organiko”, a između ostalog proizvodi razne vrste batata (slatkog krompira), kivano, plavi krompir, čili paprike, nekoliko starih sorti kukuruza…

Milka Tamamović kaže da se zadnjih dvadeset godina interesuje za ekološko gajenje biljaka, a toliko traje I njena ljubav prema neobičnim i egzotičnim biljkama.

“To je nešto što ne možemo naći u ponudi na našim pijacama, gdje je sve prilično oskudno. Na pijacama se prodaje 4-5 vrsta paradajza i paprika, 2 sorte pasulja, nekoliko sorti krompira i to je sve od uvoznog holanskog sjemena. Što se tiče luka i kupusa mi poznajemo 3-4 vrste, a i ostala ponuda nam je oskudna. Imajući to u vidu, kao i želju da sama probam više vrsta jestivog bilja počela sam sama da uzgajam neobično voće i povrće. Sjemena sam donosila sa putovanja, kupovala sam ga putem interneta, mijenjala i lagano skupljala”, priča za BUKU Milka Tamamović.

Ona kaže da sada proizvodi voće i povrće uglavnom za potrebe njene porodice, ali ima i nekoliko kultura koje prodaje poput batata, tikve kivano, plavog krompira, čili paprika, starih sorti kukuruza (crni, sivi, šareni), stevie, nekoliko vrsta pasulja i celera, kao i raznih salata, poput mini salate raznih boja, oblika I ukusa.

“Da imam bolje uslove, više zemlje, plastenik i minimum mehanizacije bilo bi tu još puno puno biljaka”, priča Milka T. i dodaje da su u njenom vrtu boljke sa svih strana svijeta, iz Rusije, Ukrajine, Avganistana, Istočne Azije, Kine, Koreje, Perua, Meksika, Italije, Francuske, Indokine, kao i iz raznih afričkih zemalja.

ODLIČNI USLOVI ZA GAJENJE VOĆA I POVRĆA

Milka kaže da mi imamo odlične uslove za gajenje raznih biljaka, jer imamo četiri godišnja doba, različite vrste zemlje i različite nadmorske visine što daje puno mogućnosti.

“Hercegovina je pravi mali raj samo da ima volje mi bismo mogli da proizvodimo sve za potrebe našeg stanovništva i da prestanemo da uvozimo voće i povrće, ali i da značajno izvozimo, da budemo bašta za cijelu Evropu i da mnoge zemlje snabdijevamo mnogim količinama voće i povrća koje se uvoze iz tropskih zemalja”, ističe naša sagovornica.

Milka Tamamović kaže da na našoj zemlji možemo gajiti na stotine lisnatih biljaka, raznih kupusnjača i salata, desetine sorti dinja, lubenica, paradjza, zatim mnogo vrsta voća, jer za njih treba malo više vremena, ali i to nije problem jer vrijeme prođe, a voće ostaje. Kao zanimljive izdvaja kaki jabuke, nachi kruške, kivi, asemina banana, papaja, guava, marakuja, a goji će uskoro postati domaće voće, jer ih ljudi masovno sade. Tu su i višegodišnje biljke kao što je rabarbara, šparoga i druge.

Kako Milka gaji egzotične biljke, pitali smo ju kako voće i povrće preživi zimu, na što ona kaže da se neke sorte moraju moraju malo zaštititi do snijega, a kad padne snijeg on ih čuva. Odrežene biljke podnose veće minuse, neke se u proljeće obnavljaju ukoliko malo stradaju, mežutim postoje boljke koje se na 3-4 mjeseca moraju skoniti u toplo.

Milka napominje da minusi mogu naškoditi i našim biljkama poput šljive ili kajsije.

ŠTO EGZOTIČNIJE, TO BOLJE

Našu sagovornicu pitali smo koje egzotično voće i povrće ona najviše preferira, na to ona odgovara: što egzotičnije, što ukusnije i što važnije za nađu prehranu, jer te namirnice nedostaju u našoj ishrani.

“Što više bude bilo biljaka koje mogu da zadovolje naša čula više ćemo se okretati pravilnoj ishrani, onako kako bi i trebalo da se hranimao. Što više svježeg i kvalitetnog voća i povrća kao žive hrane, a što manje mesa, industrijskih prerađevina, odnosno, mrtve hrane koja nam truje i razara um i tijelo.

Treba razmišljati o tom šta nas je snašlo. Zašto je ovoliko bolesnih svuda oko nas, zašto su ljudi depresivni? Ima puno razloga za to, ali je nedostatak zaposlenja i loša ishrana su ipak najveći uzrok. Ako samo počnemo proizvoditi hranu, obrađivati zapuštenu zemlju i tako zapošljavati naše nezaposlene i proizvoditi zdravu hranu riješili bsmo i najveće naše problem”, ističe Tamamović Milka.

Ona dodaje da to nije nedostižno i nemoguće, jer ona ne zagovara bajke, ali mnogi su slijepi da to vide.

“Mnogi ljudi jedu u elitnim restoranima i ne razmišljaju o hrani koja je ispred njih, ne znaju odakle dolazi, kako je gajena ili slično. Međutim, čini mi se da je buđenje naroda počelo i sve više mladih počinju sami gajiti svoje povrće i voće, uče i stariji, ali to je proces koji će trajati i ide uzlaznom linijom, ali sve to treba omasoviti. Strani investitori neće donijeti nikakav džabni novac, ‘dušu će nam uzeti’, zato mi trebamo sabrati vlastite snage i resurse i proizvesti dovoljno hrane za nas, ali i izvoz. Budite sigurni da je svijet gladan zdrave i čiste hrane i spreman je da dobro plati za nju”, ističe naša sagovornica.

Milka dodaje da mi imamo potencijal, imamo mnogo zapuštene prazne zemlje, mnogo nezaposlenih, a polje koje je puno ne bi smjelo biti sramota.

“Biti ‘seljak’, proizvođač hrane, to je veoma plemenito i zahvalno zanimanje koje puni dušu, malo umara tijelo, ali i bistri i oslobađa um. Ako se družite sa prirodom nećete imati potrebe za mučenje u sparnim i zagušljivim teretanama, neće biti depresije, visokog pritiska, dijabetesa i još podosta nevolja koje prati naše stanovništvo”, ističe Milka Tamamović.

PRODAJA DOBRO IDE

Što se tiče prodaje njenog voća i povrća Milka kaže da ona nije problem, jer je sve više ljudi imaju potrebe za neobičnim i veoma korisnim biljkama, a još kad je riječ o čistoj proizvodnji, bez hemije, onda prodaja nije problem. Mežutim, ona kaže da je potrebna veća proizvodnja I da ima mjesta za još puno proizvođača ovakvog i sličnog asortimana.

Ljudi, priča Milka, traže sve, prije svega sjemenke i rasad, a zatim povrće kao što su tikve, blitva, salata, batat, kivanao, plavi krompir, pa do svih ostalih egzotika. Iskustvo je pokazalo da kupci prvo traže malo da probaju određene proizvode, navikavaju se na ukuse, ali onda postaju strastveni ljubitelji tog voća ili povrća.

Kada su u pitanju cijene kod Milke Tamamović batat bijeli, žuti i narandžasti na prijeseku košta 6 KM, ljubičasti 10 KM, plavi krompir 5 KM, rijetki pasulji 15 i 20 KM, gorka dinja u sezoni 15-20 KM, stevija 100 gr.20 KM, čili prah veoma ljut (od paprika visoko na skali ljutine od 100 000- 500 000 skovila),100 gr je 20 KM…

Što se tiče planova Milka kaže da će nastojati da posije i gaji što više biljaka, da bi obogatila ponudu novim vrstama, a želi I da nagovori što više ljudi da uzmu svoj život u svoje ruke i sami postanu proizvođači vlastite hrane za sebe i druge.

Preuzeto sa: 6yka.com

Da ima odgovornosti u ovoj zemlji, neko bi odgovarao za uništenu poljoprivredu

Jedan od rijetkih farmera koji je uspio svoje proizvode plasirati na EU tržište je mr.sci Vlado Cvijić, izvršni director NGO Krajine i suvlasnik Herba Krajina d.o.o.

Skorašnje potpisivanje Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SPP) između BiH i Evropske unije zabrinulo je mnoge bh privrednike. U strahu su da će izgubiti domaće tržište, a ne vide ni mogućnost plasmana svojih proizvoda na evropsko tržište. Jedan od rijetkih farmera koji je uspio svoje proizvode plasirati na EU tržište je mr.sci Vlado Cvijić, izvršni director NGO Krajine i suvlasnik Herba Krajina d.o.o. Cvijić koji je i član Odbora za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu NSRS ispred NVO, ali i vodeći ocijenjivač za bezbjednost hrane ISO 22000 u razgovoru za Buku govori o mogućnostima bh. privrede, odgovornostima koje snose i političari i privrednici, te kako mu je pošlo za rukom da svoje proizvode plasira na EU tržište.

Domaći poljoprivrednici su već mjesecima u strahu od gubitka skromnog domaćeg tržišta, jer je 1. februara ove godine na snagu stupio prilagođeni Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SPP) između BiH i Evropske unije. Ima li razloga za strah?

Stupanjem na snagu SPP-a između BiH i Evropske Unije sa 135 jasno definisanih članova sporazuma, posebno poglavlja II, koje definiše odnose u poljoprivredi i ribarstvu, je dobra šansa za uređenu zemlju koja ima organizovanu plansku poljoprivredno-prehrambenu proizvodnju, uspostavljen sistem funkcionalne proizvodnje zasnovan na 3 K ( količina – kontinuitet – kvalitet) , uspostavljene međunarodne sisteme i standarde bezbjednosti hrane, koperativni sistem otkupnih stanica – funkcionalnih zadruga kao nosioca organizovanja primarnih poljoprivrednih proizvođača i uspostavljene nosioce Regionalnih poljoprivredno-prehrambenih centara, koji provode zajedničku agrarnu politiku entiteta i time BiH, koja iz budžeta sa svih nivo vlasti izdvaja 10 posto za direktna plaćanja poljoprivrednim proizvođačima, prerađivačima i nosiocima ruralnog regionalnog razvoja.

Nažalost mi od ovoga ništa nismo uspostavili. I pitanje da li ima razloga za strah je više nego svima jasno, posebno nosiocima poljoprivredno-prehrambene proizvodnje. Odgovorne institucije su imale vremena još od 2005 godine, od kada je počelo da se planira potpisivanje ovog sporazuma. Znači 12 godina smo izgubili da budemo pripremljeni i spremni za evropsku utakmicu. Svih tih godina smo, djelomično, usklađivali zakone sa evropskim regulativama, a rezultat je da uskoro naš kvalitetan proizvoda bez certfikata nećemo moći prodavati u vlastitoj prodavnici, jer prednost će imati certifikovani evropski proizvodi, koji će ujedno biti jeftiniji, povoljniji, jer im njihove zemlje od 50 do 100 posto obezbejđuju subvencije za izvoz, a da ne govorimo koje su im još druge mjere agrarne podrške na raspolaganju.

Odgovornost definitivno snose političari, ali ipak snose li i sami poljoprivrednici dio krivice?

Odmah da kažem svoje mišljenje, bilo bi mi drago da griješim. U zadnjih 10 godina uradili smo toliko strategija ruralnog razvoja i poljoprivrede, koje su iznijele “lijepu priču” o poljoprivredi, a u stvarnosti strategije su samo poslužile nečem drugom , ili nekoj manjoj grupi, dok su poljoprivrednici na svojim imanjima samo osjetili gorčinu života i odlazak mladih sa sela. Odgovornost u našem društvu ne postoji, jer da postoji odgovornost za uništenu poljoprivredu – najperspektivniju privrednu granu u BiH, neko bi zasigurno odgovarao. Da li oni koji sami sebe predstavljaju vođama ,, uspješnog ,, naroda ili oni koji stalno štite poljoprivrednike ili predstavljaju poljoprivrednike ili sami poljoprivrednici koji su ušutili? Teško je reći.

Da li je jedno od mogućih rješenja ujedinjenje poljoprivrednika u jednu krovnu organizaciju, jer trenutno su rascjepkani na razna udruženja i djeluju razjedinjenji i na kraju krajeva zar svi poljoprivrednici u BiH ne žele isto?

Zapravo je i jedino riješenje u poljoprivredi, udruživanje. Pri tome mislim i na udruživanje ljudskih resursa, ali i znanja, alata, zemlje, porodica, sela. Na taj način će konačno moći sami odlučivati o sebi, a ne da žive kao do sad kao politički podanici na kaščici sirotinjskog podsticaja. Ovo govorim i iz vlastitog iskustva jer sam dvije godine predsjedavao Vijećem Nevladinih organizacija BiH, tačnije sve dok se politika nije uvukla u udruženja. Čudo smo mogli stvoriti, ali nažalost ostala su samo politička udruženja – partije-stranke. A upravo ovdje ne smije biti nimalo političkog utjecaja, bilo kakve politike, bilo čega ličnog ili bilo kakvog diskriminitatorskog pretendovanja, osim naravno na zajednički uspjeh svih udruženih poljoprivrednika.

Kakva su vaša iskustva s državnim odnosno entiteskim institucijama i možeš li navesti neke primjere dobrih i loših praksi u odnosu države prema poljoprivrednicima ili proizvođačima organske hrane?

Naša iskustva sa nadležnim institucijama države, entiteta, lokalnim samoupravama i nadležnim agencijama su različita i kompleksna. Većina isntitucija pruža različite servise i podršku, ali kad to posmatramo sa mjerama zemalja EU ili okruženja to je veoma malo, odnosno, nedovoljno da se kroz institucionalnu podršku razvije profesionalna proizvodnja, poveća reprodukcija i naravno svake godine poveća novi broj zaposlenih radnika. Imamo dobra iskustva u podršci određenih državnih tijela u jednoj godini, međutim već druge godine nastavak podrške tom projektu se značajno smanji ili se podrška ne ispoštuje u rokovima i vi ulazite u rizike po proizvodnju, rad, zaposlene i ekonomsku održivost, jer ste planski povećavali kapacitete za proizvodnju, zadužili se kod dobavljača, a mjere podrške koje su Pravilnikom definisane nisu ispoštovane u realanim iznosima ili kasne blizu godinu dana, što je pogubno za poljoprivrednike, prerađivače i naše dobavljače poljoprivrednih repromaterijala. Naravno, takav odnos državnih agencija, posebno naglašavamo zadnje iskustvo iz 2016 u saradnji sa Agencijom za agrarna plaćanja MPVPŠ RS je očito bio negativan odnos prema ovoj vrsti projekta, jer Agencija svoje obaveze izbjegava da izmiri.

Vaše preduzeće Herba Krajina je u svojoj proizvodnoj jedinici, eksperimentalno organizovalo proizvodnju organske paprike po standardima Evropske unije. Svoje proizvode ste plasirali na tržište EU. Obzirom da se uglavnom mogu čuti priče da je tržište EU-a za naže poljoprivrednike nedostižno, kako je to Vama pošlo za rukom?

Naša aktivnost se zasniva na eksprimentalnoj organskoj certfikovanoj proizvodnji rasada povrća i primarnoj proizvodnji organskog povrća za tržište EU još od davne 2009 godine. Izvozimo u Njemačku, Sloveniju, Italiju, a uskoro potpisujemo i ugovor za izvoz u Austriju. Primjera radi na tržištu Njemačke smo prisutni još od 2013 godine, kada je potpisan petogodišnji ugovor o izvozu 500 tona organske paprika i 500 tona organskog povrća za njihovo tršište. Uspjeli smo jer smo usvojili tehnologiju proizvodnje po međunarodnih zahtjevima za kvalitet proizvoda i kroz certfikaciju nadležnog certifikacijskog tijela to i verifikovali. Naš proizvod je visoko ocijenjen i na domaćim i međuanrodnim sajmovima, izložbama i laboratorijima koji kontrolišu proizvod i za to smo više godina osvajala prestižna prva mjesta u organskoj proizvodnji kako u zemlji tako i u inostranstvu. Ono što bih izdvojio kao problem jesu količine, tačnije ozbiljnije količine.

Imate li rješenje?

Da, trenutno pristupamo potpuno novom programu rada i organizacije koja bi trebala zaživiti 2018 godine, kada ćemo otkloniti sve rizike i potpunosti vladati cijelim procesom, a na taj način zadovoljiti sve koperantske potrebe, upravljati sa njima i zadovoljiti visoke zahtjeve za količinu – kvalitet – kontinuitet snadbjevanja evropskog kupca. U godini pred nama planiramo uspostaviti i akcionarski Regionalni poljoprivredni centar za primarnu proizvodnju, preradu , certfikaciju i plasman proizvoda u zemlje EU i Rusiju. I naravno rješenje je i uspostava novih tehnologija proizvodnje, saradnja sa svjetskim naučnim institucijama i javni korektor institucija vlasti u donošenju što efikasnijih riješenja u poljoprivredi i ruralnom razvoju BiH.

Preuzeto sa: 6yka.com

BUKA TV: Prvi biznisi koji zapošljavaju hiljade ljudi i zarađuju milione maraka

Emisija BUKA koja je emitovana na programu ATV-a u petak 10. marta 2017. godine sada je dostupna i na našem portalu i na Youtube-u.

U ovoj emisiji govorimo o startupima, o tome kako se oni razvijaju, ko pruža podršku razvoju startupa u BiH i na koji način treba razmišljati i djelovati ukoliko želimo u potpunosti iskoristiti potencijale i mogućnosti poslovnog razvoja u BiH.

Naši gosti su Edin Mehić iz Networks, Sarajevo; Srđan Sukara iz Qlab, Banjaluka; Ivana Perković iz poslovnog parka SPARK, Mostar; Drago Gverić iz Inovacionog centra, Banjaluka.

Ivana Perković kaže da su u poslovnom parku Spark u Mostaru pokazali da je, uz ogroman trud, sve moguće. „Vrijeme u kojem živimo, bez obzira na sve poteškoće, je ipak pravo vrijeme. Prije mjesec dana, veliki investitori su odlučili da ulože svoj novac i svoje vrijeme da mentoriraju mlade ljude, tako da možda dolazi neko naše vrijeme, da BiH ima neku perspektivu kada je u pitanju ulaganje u startupe. Mislim da je ovo idealan trenutak da pokažemo primjerom da se može i na koji način jedan startup može uspjeti.“

Edin Mehić na početku objašnjava sam pojam startupa. „Startup je riječ na koju se mi zaista trebamo navići. To nije moda koja će proći za mjesec-dva, to je potpuno novi način razmišljanja kako pokretati biznis. Složio bih se sa Ivanom da je sad najbolji trenutak. U proteklih 20 godina sve je napredovalo, pa tako i način na koji pokrenuti biznis. Ono što ja zagovaram i što je moj princip, jeste da istestiraš svoju biznis ideju prije nego što uložiš i marku. I to je ljepota što danas svako može istestirati svoju ideju i naći najbolji način kako da pristupi tržištu. Ali najjednostavnija definicija startapa je organizacija koja traži proizvod ili uslugu koju tržište treba.“

Kroz Inovacioni centar u Banjaluci prošlo je preko 200 ljudi, koliko ih je do sada prijavilo svoju ideju, kaže Drago Gverić. „To znači da su prepoznali mogućnost šta znači započeti startup i tražiti mogućnost da radiš i da zaradiš novac. Potencijala ima, mogućnosti ima, tržište i informacije su dostupni, sve je otvoreno i može da se sazna, može da se testira, da se dobiju neke predkvalifikacije kako će to da izgleda, a postoji određen broj organizacija, ne samo Inovacioni centar, koje daju podršku da ta testna faza prođe za vrlo malo novca, koji je u poređenju sa pravljenjem klasičnog biznisa i uspostavom kompanije minoran. Može da se istestira ideja, da se dođe do zaključka da li da se to poslovanje stavi na čvrste noge ili da se ta ista ideja redefiniše i prilagodi tržištu i da uspije. Ideja ima, kao i judi svih životnih dobi sposobnih da iznesu poslovnu ideju, da naprave biznis i da zaposle druge ljude. Geografski se nalazimo na mjestu gdje nam je ostatak regije, pa i Evropska unija, prilično blizu pa je plasman proizvoda jednostavan kada govorimo o konvencionalnom biznisu, a o IT neću ni govoriti jer on ne poznaje ni granice, ni mjesto, bitna je samo isporuka proizvoda.“

Srđan Sukara objasnio je na koji način funkcioniše coworking prostor i koja je najveća korist rada u takvom okruženju. „Vrijednost ležu u tome, ne samo da imate fin, ušminkan prostor i dobar internet, već da se spajate sa sličnim ljudima sa kojima ćete graditi mrežu kontakata, da dobijete uvide i povratne informacije od tih ljudi i onda tu ideju skalirate na mnogo većem nivou i uspijete da je realizujete na tržištu. Mi smo počeli kao klasičan coworking, ali budući da u Banjaluci sada već ima dosta startupa, odlučili smo da širimo svoje usluge, radićemo periode inkubacije za ljude koji imaju dobre startup ideje, moći će besplatno koristiti prostor, ali dobijaće i mentorstvo, koje je daleko bitnije od fizičkih stvari koje možemo da im ponudimo.“

Preuzeto sa: 6yka.com

ALMA RAS- Od male porodične radionice do poznatog BRENDA i KOMPANIJE koja zapošljava više od 1.000 radnika

Alma Ras je poznati bh. brend koji se bavi proizvodnjom pidžama i veša za žene, muškarce i djecu. Poznati su i priznati ne samo u BiH, nego i šire, a njihova priča počinje prije skoro 20 godina.

Mervana Muhović, PR manager kompanije Alma Ras, kaže da put kompanije Alma Ras počinje 1998. g. od male porodične radionice, gdje je proizvodnja bila samo u Olovu, ali se za potrebe inostranih partnera i sa širenjem obima posla otvaraju i novi proizvodni pogoni u Srebrenici, Varešu, Visokom i Bosanskom Petrovcu.

„Predani rad, pametna ulaganja i uvođenje inovacija u pravim momentima postavlja kompaniju u ulogu lidera tekstilne industrije u BiH, da bi danas važili za najprepoznatljiviji sinonim bosanskohercegovačke industrije. Tokom svog dugogodišnjeg rada, naša kompanija uviđa važnost društvene odgovornosti, te pruža značajan doprinos lokalnoj zajednici i ekonomskom razvoju ove zemlje, upošljavanjem velikog broja radnika, podržavanjem kulturnih i sportskih manifestacija, te time dajući pozitivan primjer, što nas i dovodi do epiteta društveno odgovorne kompanije“, kaže Mervana Muhović.

FIRMA POKRENUTA NA DAN ŽENA

Firma je pokrenuta simbolično na Dan žena, a često iz ove kompanije kažu da ih žene inspirišu u kreativnom radu.

„Zahvaljujući našim kreacijama, Alma Ras žene se osjećaju seksepilno i ženstveno i u svakodnevnim situacijama, poput snenog ispijanja kafe u omiljenoj pidžami ili udobnog ’ljenčarenja’ u kući, pa do izlaska u neodoljivom donjem rublju. Pored žena, 2014. godine odlučili smo da posebnu pažnju posvetimo i muškarcima, te je i tako nastao brend Manners. Muški brend oslikava muškarca 21. vijeka, onog koji je stalno u pokretu, te teži novim standardima rublja i spavaćeg programa. Naša zadana misija je kupcima pružiti visok nivo vrijednosti za uloženi novac kroz kvalitetni domaći proizvod, te visok nivo usluge i zadovoljstvo prilikom kupovine i iznimno nam je važno da svi naši kupci budu zadovoljni našim proizvodima, što i potvrđuju ponovnom kupovinom“, ističe Mervana.

Ona dodaje da je Alma Ras svoj prepoznatljiv brend i trenutnu poziciju koju ima na tržištu stvarala isključivo zahvaljujući visokom stepenu kvalitete i prepoznatljivom imidžu tj. odabirom najboljih, visokovrijednih, prirodnih materijala, kao i praćenjem svjetskih modnih trendova prilagođenih potrebama domaćeg kupca.

„Linije iz kolekcija koje izlaze dva puta godišnje kupci mogu pronaći isključivo u našim maloprodajnim buticima širom BiH, dok liniju AR Family mogu pronaći u svim većim i bolje opremljenim hipermarketima. Ono što nas izdvaja od ostalih proizvođača to je da Alma Ras nudi širok asortiman namijenjen i dostupan cijeloj porodici u odličnom omjeru kvalitete i cijene. Konstantno ulaganje i modernizacija proizvodnje, te inovacija u korištenju materijala, krojenju i dizajnu daje snažnu poruku kupcima da je Alma Ras asortiman rame uz rame sa asortimanom svjetski poznatih brandova“, kaže Mervana M.

Ona ističe da je ova kompanija prepoznatljiva i po odličnim radnim uslovima i sigurnosti u radu, a predani rad na povećanju zadovoljstva radnika donio im je i priznanje za najboljeg poslodavca u proizvodnji, zatim 2015. godine priznanje – jedan od tri najbolja poslodavca u Fashion&retail sektoru, te 2016. godine priznanje za jednog od najpoželjnijih poslodavaca (TOP 10 2016.), u konkurenciji moćnih domaćih tehnoloških kompanija i javnih preduzeća.

ASORTIMAN ZA CIJELU PORODICU

Alma Ras danas broji blizu 1000 zaposlenih. Ova kompanija ima 13 maloprodajnih butika, 3 franšizna centra, te tri outleta. Gradovi u kojima se nalaze naši butici su Sarajevo, Banja Luka, Bihać, Bijeljina, Mostar, Tuzla, Zenica, Visoko; franšizni centri u Sarajevu, Konjicu i Gradišci, te outleti u Goraždu, Mostaru i Olovskim Lukama. Robu izvozimo u Crnu Goru, Makedoniju, Hrvatsku, Kosovo, Dansku…
U Alma Ras kompaniji rade KV radnici, trgovci, mašinski i tekstilni inženjeri, diplomirani ekonomisti, pravnici, inženjeri elektrotehnike, modni dizajneri itd.

Mervana Muhović kaže da se u njihovim buticima može pronaći asortiman za cijelu porodicu, počevši od donjeg rublja, pidžama, spavaćica, ogrtača, majica, trenerki, programa za trudnice, pa do kupaćih kostima, a od proizvoda najtraženije i najprodavanije su pidžame i donje rublje.

Kada je u pitanju kreativni proces i stvaranje jednog proizvoda, Mervana kaže da kreativni tim nastoji povezati informacije koje skupljaju iz svih kanala komunikacije, počevši od osluškivanja potreba kupaca, kako na lokalnom, tako i na inostranom tržištu, pa do putovanja i učešća na stručnim sajmovima.

„U skladu sa našom strategijom nastojimo zadovoljiti potrebe naših kupaca kroz odličan kvalitet naših proizvoda, najaktuelnijih boja i materijala, pritom se prilagođavajući svakom tržištu zasebno“, objašnjava naša sagovornica.

Kada je u pitanju prodaja, Mervana kaže da su, shodno tržištima na kojima se nalaze, zadovoljni prodajom svojih proizvoda, sa tendencijom širenja poslovanja i dalje kroz vlastite maloprodajne objekte i franšizne partnere. Povećana prodaja automatski podrazumijeva povećanu potrebu artikala iz proizvodnje, što u konačnici ima povećanje proizvodnih kapaciteta, te zapošljavanje novih radnika.

PREPOZNATLJIV BREND NA TRŽIŠTU – POTVRDILO ISTRAŽIVANJE

Istraživanje tržišta koje je obavila agencija GfK BIH pozicioniralo je kompaniju Alma Ras kao najprepoznatljiviji brend u segmentu finog rublja i spavaćeg programa u Bosni i Hercegovini. Brend je unaprijedio svoju poziciju u domenu „brend awareness indexa“ za značajan broj poena u odnosu na 2015. godinu, dodatno se učvrstivši na poziciji #1 brenda u posmatranoj kategoriji.

Mervana M. kaže da su u okviru provedenog istraživanja ispitanici izjavili da Alma Ras predstavlja brend kojeg i u narednom periodu namjeravaju najčešće kupovati.

“Čak 65% ispitanika tvrdi da bi uzeli u obzir kupovinu Alma Ras proizvoda u narednih 12 mjeseci. Na osnovu gore navedenih podataka i rezultata, cilj nam je da u narednom periodu tu poziciju zadržimo i dodatno učvrstimo, te postanemo lideri u prodaji donjeg rublja i spavaćeg programa u zemljama u kojima imamo distribuciju naših brendova. U planu imamo i dodatno širenje prodajne mreže na području cjelokupne regije”, ističe naša sagovornica.

Objašnjava da je važno spomenuti i da su rješenje za sve veće potrebe i zahtjeve novih poslova potražili u implementaciji poslovnog informacionog Sistema Microsoft Dynamics NAV 2016.

“U pitanju je integrisana platforma koja obezbjeđuje efikasno upravljanje svim poslovnim procesima jedne kompanije. Samo jedan od konkretnih benefita novog poslovnog informacionog sistema je brzo reagovanje i kvalitetan odgovor na zahtjeve poslovnih partnera. Pomoću alata u okviru ovog sistema poboljšat će se planiranje i iskorištenost resursa kompanije, te se očekuje povećana produktivnost i efikasnost. Naravno, poboljšanje kvaliteta Alma Ras proizvoda i uz minimalizaciju mogućnosti grešaka samom kupcu će se pružiti brža i kvalitetnija usluga i proizvod”, ističe Mervana Muhović.

Na kraju razgovora, Mervana kaže da u današnje vrijeme imamo sve manje vremena za uživanje i odmaranje i zbog toga kupcima poručuje da ne pristaju na kompromis kada je u pitanju donje rublje i pidžame.

„Mi vam nudimo udoban, a ujedno kvalitetan program, koji će zadovoljiti i najistančanije ukuse, a sve to uz pristupačne cijene“, kaže naša sagovornica.

Preuzeto sa: 6yka.com

“Kraljica” zdrave hrane iz Semberije: Porodica Sjerić posvetila se preradi BUNDEVE- proizvode sok, ulje, puter, sjemenke

Porodica Sjerić proizvodi sok od bundeve, bundevino ulje, puter i sjemenke.

Milena i Niko Sjerić iz sela Ljeljenča jedini su proizvođači i prerađivači bundeve u Semberiji. Bundevu proizvode šest godina, a tokom prošle godine, bundevu golicu i muskatnu tikvu proizvodili su na površini od šest hektara.

Porodica Sjerić proizvodi sok od bundeve, bundevino ulje, puter i sjemenke.

Milena Sjerić kaže da su proizvodnju bundeve pokrenuli u jednom od najtežih trenutaka u životu, a to je bilo 2009. godine kada su ostali bez prihoda, bez posla i morali su naći alternativu da bi preživjeli.

„Pošto živimo na selu opredijelili smo se za poljoprivredu i neku od alternativnih kultura. Kada smo razmišljali šta bismo proizvodili, nije se bilo teško opredijeliti za bundevu, jer je ona od davnina zastupljena na našim njivama, ali je neopravdano zapostavljena. A priče o bundevi kao hrani siromašnih odavno se već ne pričaju. Mi podržavamo zdrav način ishrane, a bundeva je ‘kraljica’ zdrave hrane“, rekla je za BUKU Milena Sjerić.

Ona se prisjeća da su prve površine bundeve zasijali 2010. godine kada su je počeli proizvoditi u čistom usjevu. Kaže da je za takvu odluku bilo važno da se dobro pripreme, pa su obilazili proizvođače bundeve u inostranstvu, gledali i učili proizvodnju naizgled jednostavne biljke.

Tada su, kaže naša sagovornica, i upoznali profesora doktora Janoša Berenjija sa Instituta za ratarstvo i povrtarsvo u Novom Sadu koji im je dao literatutu i savjete. On se bavio genetikom, oplemenjivanjem bilja i sjemenarstvom „alternativnih kultura“.

POČETAK JE BIO TEŽAK

Niko Sjerić kaže da su ranije proizvodili organsko povrće u plastenicima, ali nisu imali dovoljno kupaca da bi nastavili sa ovom proizvodnjom.

“Tako da smo odustali i pokrenuli proizvodnju bundeve koju niko ne proizvodi u Semberiji, a i šire (vjerovatno i u BiH) na većim površinama. Bilo je naporno i teško dok nismo nabavili potrebnu mehanizaciju. Dešavalo se da iste površine presijavamo i do tri puta zbog vremenskih neprilika poput poplava ili kasnih mrazeva. Okopavali smo ručno sve površine po nekoliko puta da uništimo korove. Prošle godine smo napravili mašinu za okopavanje bundeve između biljaka. Sa tom mašinom dnevno okopamo oko 2 hektara, a trebalo nam je i desetak kopača da nam pomognu u radu”, kaže Sjerić Niko.

On ističe da bundeva ne trpi hemijski zagađena zemljišta i potrebno je što više puta primjenjivati kultiviranje, dokle je god to moguće, da se biljka zaštiti od korova.

“U proizvodnji ne koristimo herbicide. Bundeva je otporna na bolesti i izdržljiva biljka. Upotrebom stajnjaka povećavamo otpornost, a uništavanjem korova sprečavamo nastanak bolesti. Parcele uzimamo u višegodišnji zakup i poboljšavamo strukturu zemljišta stajskim đubrivom. Zavisno od vremenskih prilika i zasijanih površina i prinosi su različiti od 400 do 600kg suhog sjemena po hektaru.Na parcelama koje eventualno zahvati nevrijeme prinosi znaju biti i daleko manji. Bundevu za sokove smo prošle godine proizveli oko 20 tona”, ističe Niko S.

BUNDEVA JE NEVJEROVATNA BILJKA

Milena Sjerić kaže da je bundeva izdržljiva biljka i danas je zastupljena u menijima najelitnijih restorana, a ukoliko se malo zainteresujete za bundevu, možete saznati nevjerovatne stvari o njoj.

“Bundeva sadrži 90% vode, masnoća u mesu bundeve skoro da i nema. Enegetska vrijednost bundeve je mala, 26 kalorija na 100 grama, a njene sjemenke su prava energetska bomba i sadrže oko 500 kalorija na 100 grama. Cvijet bundeve je takođe jestiv. Beta karoten prisutan u bundevi je snažan antioksidans, jača imunitet i sprečava razvoj malignih tumora”, objašnjava Milena Sjerić.

Milena kaže da je bundeva bogata vitaminima C, B1, B2, B3, B6 i provitaminom A, folnom kiselinom i mineralima kalijumom, kalcijumom, fosforom i gvožđem. Bundeva je diuretik i pomoći će onima sa artritisom i gihtom. U bundevi su prisutni oligoelementi i balastne materije značajne za varenje, pa je odlična za one koji imaju problema sa želucem i crijevima.

“Sjemenke bundeve su bogate proteinima i mastima, aminokiselinama, vitaminima E i B, bakrom, manganom, kalijumom, gvožđem, cinkom i selenom. Sjemenke sadrže 48% preporučene dnevne doze magnezijuma koji pomaže kod krvnog pritiska i sprječava srčani udar. Ulje i sjemenke dokazano pomažu kod benignog povećanja prostate Ulje od sjemenki bundeve je jedno od najhranjivijih. Puno je omega-3 i omega-6 masnih kiselina. Ulje pomaže i ženama u otkljanju simptoma u menopauzi”, ističe Sjerić Milena.

Ova porodica proizvodi sjemenke, puter, hladno cijeđeno ulje i kašaste sokove. Od proizvoda posebno izdvajaju sokove, jer su oni jedinstveni na tržištu. Sokovi su posebnog okusa i 100 % prirodni, pasterizovani, bez konzervansa i umjetnih dodataka.

Prošle godine porodica Sjerić registrovala je i samostalno preduzetništvo “PRIRODNO“, a nadaju se da će kupci prepoznati njihov domaći i zdrav proizvod.

“Naše proizvode možete naći u prodavnicama zdrave hrane u Bijeljini, Banjaluci, Doboju, Brčkom, Sarajevu i apotekama. Svi zainterovani se mogu obratiti i direktno nama putem Facebook-a ili telefona”, kaže Milena.

Ove godine planiraju posijati 8 do 10 hektara bundeve, a već sada rade na razvoju novih proizvoda.

Preuzeto sa: 6yka.com

Jedna od najuspješnijih priča u BiH: U potpunosti vođena od strane žena ova firma posluje punih 70 godina

Od male tehnološki zastarjele tvornice, uspjeli su se razviti u renomirani brend koji neprekidno posluje punih 70 godina.

Priča o propalim firmama, izrabljivanim radnicima, neizmirenim platama i teškim političkim, ekonomskim i socijalnim prilikama u našoj zemlji, ima previše. S druge strane priču o uspjehu teško je čuti. A takvih priča ima i zavrijeđuju da se i za njih čuje.

Ovaj put vam predstavljamo nekadašnjeg privrednog giganta osnovanog davne 1947. godine koje do danas nije prestajalo sa radom. Potpunu transformaciju preduzeće započinje 1970. godine integracijom u tadašnji SOUR “Sana” Novi Grad i za taj period su značajne velike organizacione i tehnološke promjene. Preduzeće je uspješno završilo svojinsku transformaciju u skladu sa zakonom i od 2001. godine nosi ime Sana Linea. Od osnivanja pa do danas, preduzeće neprekidno radi, zadržan je predratni nivo proizvodnje, unapređen tehnološki proces i nastavljena izvozna orjentacija koja takođe nije prekidana.

Kako je za naš portal rekla izvršna direktorica za komercijalne poslove, gospođa Marijana Bućevac ono što Sana Lineu izdvaja u odnosu na druge modne brendove i kuće u našoj zemlji prije svega je kvalitet proizvod pristupačne cijene.

“Moram reći da je dosta teško opstati na današnjem tržištu koje je preplavljeno jeftinim stvarima, ali mi smatramo da se na našem tržištu još uvijek cijeni kvalitet. Svugde u svijetu i najpoznatije modne kuće najviše rade sa poliesterima, a kod nas žene još uvijek pogledaju sirovinski sastav pa tek onda cijenu. Sana Linea je jedna od rijetkih modnih kuća pogotovo na domaćem tržistu koja u svojim kolekcijama ima zastupljene bluze i haljine od prirodne svile, lana, pamuka i drugih prirodnih materijala. Takođe ono po čemu smo jedinstveni na tržištu jesu veličine koje radimo od 38 do 52 jer smo shvatili da je za žene srednjih godina, pa i mlađe, dosta teško u moru univerzalnih veličina da za sebe pronađu kvalitetan proizvod u veličini koja im odgovara”, kaže Bućevac.

Inače kompletan asortiman ovog brenda je orijentisan na jednu poslovnu modernu ženu. U svakoj njihovoj kolekciji zastupljene su haljine, kompleti, hlače, suknje, bluze, majice, spavaći program, a od ove jeseni u njihovoj kolekciji će se moći naći i svečani dio koji će se najviše odnositi na haljine.

Sana Linea danas ima 11 poslovnica širom BIH i zapošljava 95 radnika. Uspjeli su se probiti i na tržište Slovenije, Hrvatske, Srbije i Crne Gore.

Ipak veći dio njihove proizvodnje, oko 60 posto, i dalje se odnosi se na lohn poslove, uglavnom za njemačko tržište za koje rade ženske bluze i haljine.

“Kako smo uspjeli? Dobar glas se daleko čuje. Mi uvijek volimo da kažemo da je najbolje kada su kupci zadovoljni jer to je najbolja reklama. I naravno spomenimo i društvene mreže i reklamiranje putem istih, jer dosta kupaca i na taj način nađe put do nas”, kaže Buućevac. Napominje i da ne sarađuju ni s jednim poznatim kreatorom, već da iza izgleda svake kolekcije stoji njihov sopstveni tim koji konstantno prati tržište, osluškuju potrebe kupaca, a potom zajednčki sa konstruktorima i dizajnerima osmišljavaju kolekcije.

Ono što Sana Linei daje specifičnost naspram drugih preduzeća, pogotovo van tekstilne branše, je i činjenica da je u potpunosti vođena od strane žena. Od direktora, preko šefa proizvodnje pa do posljednjeg zaposlenog, sve su žene.

“Ovaj ženski menadžment kroz godine poslovanja se pokazao više nego uspješan, spreman da se prilagodi na sve promjene i situacije u kojima se preduzeće našlo. I možda upravo ta crta ženstvenosti koja krasi “Sana Lineu” je faktor uspjeha koji joj ne da da posustane”, kaže Bućevac.

Na kraju razgovora našu sagovornicu smo pitali i sa kojima problemima se susreće tekstilna industrija. Kaže da su dva najveća problema- radna snaga i politička situacija.

“Tekstilna industrija će kroz par godina biti u velikom problemu zbog nepostojanja odgovarajuće radne snage . Sama država ne čini ništa da u jednoj industriskoj grani koja je među najvećima u BIH zainteresuje mlade ljude za istu. Takođe ono što ima jako veliki uticaj na samu prodaju jesu političke oscilacije koje su u u ovoj zemlji nažalost neizbježne”, zaključije na kraju razgovora za Buku gospođa Marijana Bućevac.

Preuzeto sa: 6yka.com

Propao sam u poslu više puta nego što sam uspio, ali ne odustajem, bio sam svuda, sad otvaram firmu i ostajem ovdje!

Nakon Mostara, bili smo u Sarajevu.

BUKA u saradnji sa partnerskim organizacijama Mostara, Sarajeva i Banjaluke (SPARK, NETWORKS i INOVACIONI CENTAR ) organizuje javne talk show događaje na kojim će u petominutnim izlaganjima svoje uspješne priče predstaviti brojni govornici.

Ovi događaji nose naslov “Ovo je mojih 5 minuta” sa podnaslovom “Put do uspjeha – od ideje do realizacije?”

Moderator događaja u Sarajevu bio je Aleksandar Trifunović, urednik medijskog projekta BUKA.

U Sarajevu su se učesnicima obratili u svojim petominutnim izlaganjima: Edin Mehić (Networks, Posao.ba, Kolektiv), Nedim Hadrović, Vidiovo, Arijana Miličević (CHICovnik), Bruno Omerović (Koola) Erma Mulabdić (IT girls), Faik Ćatibušić (AntColony), Besima Svraka (FBL magazin)

Nakon uvodnog predstavljanja i završetka posljednjeg govora, uslijedila je zanimljiva panel diskusija sa svim učesnicima.

Cilj ovih događaja jeste da se javnosti pošalje kako uspjeti u ovoj zemlji, kako nametnuti ekonomiju kao temu – u medijima i u javnom diskursu generalno. Namjera je da se kroz pozitivne osobne primjere pokaže kako proces ekonomskih reformi može dovesti do pozitivnih rezultata.

Razgovaralo se o tome kako inovativne ideje pretvoriti u uspješan biznis, šta znači neuspjeh u biznisu i kako ga pretovriti u uspjeh.

Naši govornici su ljudi koji su padali pa se dizali, a danas zapošljavaju desetine pa i stotine radnike.

Svako u svom poslu, oni su pokazatelj kako kreativnost i inovacija mogu biti ključ za ekonomski uspjeh.

Bruno Omerović, osnivač jedne od najuspješnijih startup kompanija u Bosni i Hercegovini rekao je kako je u svojim počecima mnogo puta padao, ali se dizao.

“Bio sam svuda, u Dubaiju, u San Francisku, ali odlučio sam se da ostanem u BiH, da osnujem firmu. I dobro mi je. Što ne znači da mi već sutra neće propasti biznis, što je potpuno normalno, jer nigdje vam niko ne može garantovati da će vaši poslovi trejati beskonačno, ili da se neće već sutra ugasiti” rekao je on sinoć u Sarajevu.

Događaj u Sarajevu organizovan je u prostoru Networks-a

Edin Mehić, iz kompanije posao.ba rekao je da je u proteklih 20 godina sve napredovalo, pa tako i način na koji pokrenuti biznis.

“Ono što ja zagovaram i što je moj princip, jeste da istestiraš svoju biznis ideju prije nego što uložiš i marku. I to je ljepota što danas svako može istestirati svoju ideju i naći najbolji način kako da se pristupi tržištu” kazao je on.

Naredni događaj biće organizovan danas u Inovacionom centru u Banjaluci,sa početkom u 16:30 minuta.

Pogledajte fotografije iz Sarajeva:

Preuzeto sa: 6yka.com

Uspješna ekonomija je moguća u Bosni, a bogami i u Hercegovini

Cilj ovih događaja jeste da se javnosti prezentuju uspješne ekonomske priče te da se nametne ekonomija kao temu – u medijima i u javnom diskursu generalno.

Ovi događaji nose naslov “Ovo je mojih 5 minuta – hajde da pričamo o ekonomiji” sa podnaslovom “Put do uspjeha – od ideje do realizacije?”

Moderator događaja u Mostaru bio je Aleksandar Trifunović, urednik medijskog projekta BUKA.

Nakon uvodnog predstavljanja, svoje priče u Mostaru javnosti su prezentovali:

Marin Bevanda (Amplius), Mensur Đogić (Eynio), Marin Ćorić (STARK), Ana Ćavar (MODAMO.info), Mohamed El-Zayat (Four Game Studio), te Nevena Pandža i Vedina Ajanović (Američki kutak).

Uslijedila je panel diskusija sa svim sudionicama.

Cilj ovih događaja jeste da se javnosti prezentuju uspješne ekonomske priče te da se nametne ekonomija kao temu – u medijima i u javnom diskursu generalno. Namjera je da se kroz pozitivne lične primjere pokaže kako proces ekonomskih reformi može dovesti do pozitivnih rezultata.

Prvi događaj je organizovan u saradnji sa Poslovnim parkom SPARK iz Mostara. Ivana Perković iz SPARK-a rekla je kako su Spark-u pokazali da je, uz ogroman trud, sve moguće.

„Vrijeme u kojem živimo, bez obzira na sve poteškoće, je ipak pravo vrijeme. Prije mjesec dana, veliki investitori su odlučili da ulože svoj novac i svoje vrijeme da mentoriraju mlade ljude, tako da možda dolazi neko naše vrijeme, da BiH ima neku perspektivu kada je u pitanju ulaganje u startupe. Mislim da je ovo idealan trenutak da pokažemo primjerom da se može i na koji način jedan startup može uspjeti.“ rekla je ona.

Naredni događaj biće organizovan danas u Sarajevu, a ovaj ciklus javnih događaja “Hajde da pričamo o ekonomiji” završićemo u Banjaluci u srijedu 22.3.

Pogledajte fotografije iz Mostara:

Preuzeto sa: 6yka.com

Samozapošljavanje, možda jedina šansa za mlade u BiH

U srijedu, 9. februara, u Mostaru je održan Startup Europe Week, događaj kojim se promoviše startup kultura.

Svake godine početkom februara u preko 200 gradova širom Evrope održava se Startup Europe Week (SEW). Riječ je o incijativi pokrenutoj od strane Evropske komisije, te organizacije Startup Europe, a sve s ciljem promovisanja startup kulture i informisanja o svim mogućnostima koje se nude mladim preduzetnicima. Ove godine, kao i prošle, domaćin Startup Europe Week u BiH bio je poslovni inkubator SPARK iz Mostara.

Budući da je Bosna i Hercegovina suočena sa nizom neriješenih problema, od kojih je nezaposlenost jedan od najvećih, događaji koji promovišu preduzetništvo imaju poseban značaj. U državi u kojoj je više od pola miliona radno sposobnog stanovništva prijavljeno na zavodima za zapošljavanje, problem nezaposlenosti najviše pogađa mlade osobe. Pronalazak prvog posla za većinu mladih ljudi je nemoguća misija, što zbog nedostatka iskustva, što zbog neodgovarajućeg obrazovnog sistema, koji ih ne priprema za tržište rada.

Ovogodišnji program je stoga bio namijenjen svim mladim osobama koje imaju neku poslovnu ideju i kojima su potrebni savjeti i informacije u vezi sa realizacijom njihovih ideja i mogućnostima finansiranja. Posjetioci su imali priliku da se povežu s drugim ljudima sličnih profila i interesa, kao i da razmijene ideje i iskustva. Takođe su imali priliku čuti iskustva iz prve ruke od osoba koje su uspješno pokrenule svoje startup-e.

Tokom dana, održano je nekoliko predavanja predstavnika institucija i organizacija koje podržavaju startupe (Ministarstvo privrede HNŽ, YOUSEE, HERAG, Restart, YEP, SZZ HNŽ). Najavljeni su i novi projekti vezani za startup ekosistem, te prezentovana iskustva tri mlada, uspješna startupa iz SPARKa (Eynio, Amplius, Sophico), i INTERE (Four Game Studio, Dream Studio, AOX). Posjetioci su imali priliku poslušati i savjete eksperata iz IT branše i informacije o tome gdje mogu pronaći finansijska sredstva za pokretanje svog vlastitog startupa. Veliki broj posjetilaca došao je i kako bi uspostavili značajne kontakte i upoznali se sa relevantnim institucijama i organizacijama u oblasti preduzetništva.

Jedan od preduzetničkih inkubatora u kojima mladi preduzetnici mogu napraviti svoje prve korake je HERAG iz Ljubuškog. Ivan Jelčić, direktor HERAG-a, govorio je o mogućnostima koje se nude mladima u okviru njihove razvojne agencije. “U velikoj većini naših projekata jedna od ciljnih grupa su i mladi. Ovisno iz koje oblasti je projekt koji provodimo, bilo da se radi o poduzetništvu, turizmu ili da je riječ o samoj pripremi projekata, u toj oblasti ih nastojimo i uključiti. U projektu „Home grown business“, mladi su imali priliku dobiti stručnu pomoć, financijska sredstva i prostorije po povoljnim uvjetima u poduzetničkom inkubatoru da bi otvorili svoje vlastiti poduzeće. Nudile su im se i razne edukacije, razmjena iskustava te odlasci na sajmove ili studijska putovanja”, kazao je Jelčić za Buku.

Da nezaposlenost, koja u BiH iznosi čak 42,81% , najviše pogađa mlade potvrđuje i podatak koji je objavljen u karti nezaposlenosti koju je za “Blic” izradio francuski geopolitikolog Nikola A. Stevanovic. Tu se navodi da je BiH peta u svijetu po odlivu mozgova zbog nedostatka perspektive za mlade kojih je, prema objavljenim podacima, nezaposleno čak 62,8%. Ovoliki postotak nezaposlenosti mladih svrstava BiH na prvo mjesto u svijetu.

Međutim, uz problem nezaposlenosti, kao jedan od njegovih uzroka i posljedica, često se pominje i nezainteresovanost mladih ljudi, njihova inertnost i apatičnost. Ivan Jelčić iz Heraga tako kaže da je dosta mladih ljudi pokazalo interesovanje za projekte koje HERAG provodi u Ljubuškom, ali sa žaljenjem konstatuje da jedan dio mladih ipak treba dodatno zainteresovati i motivisati da se odazovu na njihove inicijative.

Posjetioci Startup Europe Week-a zasigurno ne spadaju u tu grupu. Među sagovornicima do kojih smo došli slučajnim uzorkom, naišli smo samo na mlade ljude koji su i te kako zainteresovani za mogućnosti samozapošljavanja u BiH. Interesovanje za prilike koje se nude mladim preduzetnicima pokazao je Renato Juričić, 31, koji je trenutno nezaposlen, ali čiji status bi se ubrzo trebao promijeniti, jer sa nekoliko kolega pokreće malu craft pivaru. “Na Spark Startup Europe Weeku sam dobio dosta zanimljivih informacija i ostvario nekoliko kontakata za koje smatram da će mi dosta pomoći u ostvarivanju zadanog cilja, a to je otvaranje male craft pivare.” Na pitanje da li planira ostati u BiH, Juričić kaže da smatra da u BiH ima veće šanse da ostvari svoje planove.

Anja Stojkić, 31, diplomirana je ekonomistica, takođe trenutno nezaposlena. Na Europe Startup Week je došla jer želi nastaviti raditi na usavršavanju svojih poslovnih vještina, kroz edukacije i honorarni rad. Uz malo sreće i odvažnosti, nada se pokušati pokrenuti vlastiti posao. “Organizatori su uspjeli dovesti sjajne ljude iz javnog, poslovnog i nevladinog sektora, ljude koji su nam ponudili konkretne informacije, bez puno šupljaka, kako mi to u Mostaru volimo reći. Upravo taj izravan stav, bez velikog okolišanja, je ono što je potrebno nekome tko kreće s vlastitim biznisom”, ocijenila je Anja ovaj događaj.

Govoreći o svojim planovima za budućnost, ona je rekla: “Bosna i Hercegovina je zemlja velikih kontrasta, jednako lijepa koliko i zastrašujuća. Moja želja da ostanem je ogromna i radit ću na tome da si ovdje stvorim uvjete za kvalitetan život. Optimistična sam, ali hoću li u tome uspjeti, ostaje za vidjeti”.

Nives Nikolic, po struci medicinska sestra, takođe nije zaposlena, a u budućnosti želi pokrenuti vlastiti posao, jer, kako kaže, drugačije ne zna kako da dođe do zaposlenja. “Planiram ostati u BiH i pokušati pomoći sa ovom idejom ostalim ljudima koji su u istoj ili goroj situaciji kao i ja. Današnji dan mi je bio jedan od uspješnijih u proteklom periodu, jer sam toliko korisnih informacija saznala i upućena sam prema pravim smjernicama za početak ostvarenja svoje ideje.”

Sve ljude koji imaju ideju i žele pokrenuti vlastiti startup,Marko Željko iz Spark-a posavjetovao je da što prije krenu u realizaciju svoje ideje, a prvi korak da im bude testiranje potencijalnih korisnika i tržišta. “Na taj način mogu provjeriti ima li njihovo rješenje korisnike. Ukoliko uspješno prođu ovaj korak, onda trebaju ići u daljnju razradu projekta, najbolje u okviru nekog inkubatora/akceleratora koji će im pomoći da bolje strukturiraju ono što žele raditi, i kasnije pomoći u pronalasku partnera, klijenata, investitora”, kazao je Željko za portal Buka.

Preuzeto sa: 6yka.com

Samohrana majka iz Banjaluke izrađuje predivne stvari i od toga živi

Aleksandra Nikić iz Banjaluke, samohrana majka dvogodišnjeg dječaka, putem ručnog rada kojim se bavi zarađuje novac da obezbijedi sve što je potrebno za nju i sina. Kaže da ima želju da otvori mali krojački salon, pa da proširi prodajne kapacitete.

Ona za BUKU kaže da se prodajom ručnog rada počela baviti u februaru prošle godine, jer je sama sa djetetom i nezaposlena je, pa je morala naći neki izvor primanja.

Aleksandrine radove možete pogledati na Facebook stranici Handmade baby accessories, a ona se bavi šivenjem, vezom, heklanjem, korekcijom odjeće i dodataka, vreća za spavanje, kao i dizajnom za velike i male.

Kaže da se kao djevojčica počela baviti ručnim radom, učila je uz majku i baku, a to joj je kasnije postala velika ljubav.

TRAŽENE KAPICE

„Među najtraženijim proizvodima koje izrađujem su kapice, kako iz zimske, tako i iz ljetne kolekcije. Kapice su povoljnije od drugih proizvoda, a imam ih zaista različitih i neobičnog dizajna“, rekla je Aleksandra Nikić.

Radila je komade koje djeca nose u Hrvatskoj i Njemačkoj, a od svih stvari koje je svojom rukom napravila Aleksandra kaže da su joj najdraže haljinice koje su otišle u Austriju za krštenje dvije djevojčice.

„Kada je riječ o vremenu koje je potrebno izdvojiti za jedan proizvod, sve zavisi od čega se pravi i koliko je zahtjevna njegova izrada. Za heklanje se izdvaja jako mnogo vremena, na primjer, da bih izradila jednu kapu moram raditi cijeli dan na njoj“, ističe Aleksandra.

Ona kaže da prodaja ide, ali da se teško može živjeti od ovog posla.

„Od ovog posla moglo bi se bolje živjeti kada bih bila u mogućnosti otvoriti neko prodajno mjesto, međutim ulog za to je jako veliki, kako finansijski, tako i vremenski, a to mi je prilično neizvodljivo. Od šivanja se može malo više zaraditi“, ističe Aleksandra.

Ona kaže da je majka malog dječaka i sama je sa njim, ali ima sreće što joj dijete ima razumijevanja kada je posvećenost radu u pitanju, a sa njim je stalno i dok radi na određenim proizvodima.

PROIZVODI TRAŽENI I U INOSTRANSTVU

U životu je, kaže, bitna organizacija, pa se može naći vrijeme za sve.

„Moji klijenti su uglavnom mame iz Banjaluke, a ovim putem im i zahvaljujem na podršci i preporukama. Lijepo je pročitati da su mame zadovoljne, da se vraćaju sa novim narudžbama, da preporučuju moj rad“, kaže naša sagovornica i dodaje da joj se sve više javljaju naši ljudi koji žive u inostranstvu, pa su njeni ručni radovi završili u Njemačkoj, Francuskoj, Austriji.

Cijene ručnih radova Aleksandre Nikić su pristupačne, pa svako može da nađe nešto za sebe i za svoje najmlađe. Trenutno je posvećena radu na vjenčanici koja ide u Zagreb.

Kada su u pitanju planovi, Aleksandra kaže da ima želju da otvori mali krojački salon sa malim izožbenim dijelom.

Preuzeto sa: 6yka.com